Diskus hernija, takođe poznata i kao hernija diska, događa se kada je meko jezgro diska između pršljenskih kostiju izbačeno kroz vlaknasti vanjski omotač. Ovaj izbočeni dio može pritisnuti spinalne živce, uzrokujući bol, trnjenje i slabost u pogođenom području.
Tradicionalno se smatralo da se diskus hernija javlja s godinama, ali sve češće se dijagnostifikuje kod mlađe populacije u ranim 30-im, 40-im pa čak i u 20-im godinama.
O ovoj temi razgovarali smo sa doktorom Ljubišom Simićem, specijalistom neurohirurgije, koji je objasnio zbog čega je ovo oboljenje sve učestalije među mladima, kako ono nastaje te kako preventivno djelovati, ali i kada je vrijeme za operativni zahvat.
Zašto se kod mlađih sve češće javljaju diskus hernije?
Mogući uzroci rasta broja diskus hernija među mlađima uključuju sveprisutnu „kulturu sjedenja“ i povećano opterećenje kičme uzrokovano dugim radnim satima pred računarima. Loše držanje, nedostatak tjelesne aktivnosti i nepravilno podizanje teških tereta takođe doprinose povećanju rizika.
– Sve je veći problem sa samom kičmom i to nije u pitanju samo disk već i fasetni zglobovi, pršljenovi, problem sa cjelokupnom osovinom. Kada ne koristite jedan mišić ili grupu mišića oni atrofiraju, osuše se, pa tako ako ne koristite mišiće koje drže kičmeni stub, ti mišići će postati slabi. Kada mišići koji drže kičmu u fiziološkom položaju postanu slabi pršljenovi počinju da „klize“ jedan preko drugog. Usljed toga taj mekani želatinozni dio tj. diskus biva pod pritiskom i bude istisnut – navodi dr Simić za ALOonline.
Kako i zašto nastaje problem?
Simptomi diskus hernije mogu varirati od blage nelagodnosti do intenzivne boli i ograničenja pokreta. Ono što je zanimljivo, kako kaže dr Simić, jeste da ovo oboljenje češće pogađa osobe koje provode većinu vremena u sjedećem položaju.
– Kao što koža vremenom gubi elastičnost i vodu, isto tako i diskovi. Čim gube vodu sasuše se, a čim se sasuše skloni su fragmentisanju i pucanju. Takav jedan disk koji se sasuši, on će i da iscuri u kičmeni kanal, vrši pritisak na živac i naravno uzrokuje radikularnu bol ili kako se u narodu kaže išijas. Važno je reći da ljudi koji rade teške poslove imaju druge degenerativne promjene na kičmi, na malim zglobovima itd., ali diskus hernija je češća kod ljudi koji rade kancelarijske poslove – kaže Simić.
Preventiva i kurativa: Procjena stanja i rješenje problema
„Bolje spriječiti nego liječiti“ često se kaže u narodu, ali i sami stručnjaci sličnog su mišljenja. Fizička aktivnost i jačanje mišića kičmenog stuba neophodni su koraci kako bi se spriječio nastanak ovog problema.
– Postoje tri stvari koje su idealne za kičmu – vožnja bicikla, plivanje i pješačenje. Sve te stvari možete da radite čak i poslije operacije kičme. Jako je važno da radite na jačanju leđnih mišića, da naučite pravilan položaj kada dižete neki teret i da napravite pokrete rotacije koji su jako opasni za kičmeni stub koji nema dovoljno jake mišiće da ga drži – savjetuje Simić.
Mlađi pacijenti često zanemaruju simptome ili pokušavaju ublažiti bol analgeticima, često odgađajući odlazak ljekaru. Međutim, brza dijagnoza i pravilno upravljanje su ključni za prevenciju ozbiljnijih komplikacija.
Liječenje diskus hernije uključuje niz pristupa, uključujući fizikalnu terapiju, analgetike, i u nekim slučajevima, hirurške intervencije što zavisi od procjene ljekara.
– Lično, procjenu radim više na osnovu kliničke slike nego magneta jer operiše se pacijent, a ne slika. Dešava se da pacijent nema tegobe i onda je moguće da se taj dio diska vremenom osuši i napravi se dovoljno prostora za živac, neće ga boljeti i zašto onda da ga operišemo. Ako pacijent ima tegobe, jak radikularni bol, ishijaligiju ili neurološki deficit (da ne može da podigne prst, hoda na petama, da li kontroliše sfinktere) onda je on kandidat za operativni tretman. Pacijenti koji imaju izraženu bol takođe su kandidati ukoliko ne prođu konzervativni tretman. Nema potrebe svaku diskus herniju koja nema neurološkog deficita operisati – kaže dr Simić.
Kako najbolje naći rješenje za pacijenta?
Kako navodi neurohirug Simić, situaciji se pristupa iz više uglova, pa se i tako pronalazi adekvatno rješenje bilo ono u vidu fizikalne terapije ili operativnog zahvata.
– Postoji nekoliko načina na koje se može riješti problem, a to zavisi kakav je problem – da li je na jednom nivou, da li je mlađa osoba, kakva je osovina. Ako vam dođe neka osoba koja je recimo mlađe životne dobi i ima protruziju diska, znači taj disk nije u potpunosti „izletio“ u kičmeni kanal, vrši pritisak na živac koji je otečen i bolan, u tom slučaju predlažemo laser dekompresiju (PLDD). Druga stvar, mikrodisektomija tj. klasično vađenje diska da li djelimično ili u potpunosti zavisi od slučaja – ističe Simić.
Razlika između endoskopskih i klasičnih operacija
Ukoliko ste kandidat za operativni zahvat postoji nekoliko načina na koje se otklanjanje problema može izvršiti bilo to klasičnom operacijom ili endoskopskim putem. Među pacijentima i danas postoji dilema koji je to način efikasniji, a dr Simić objašnjava da razlika i nije suviše velika.
– Razlika između klasične i endoskopske operacije nije uopšte velika. Čini vam se samo na nivou kože da je veća. Kod endoskopskih operacija rez je minimalan, a kod klasičnih rez je malo veći. Međutim, na nivou lamine i kičme rez je praktično isti jer i endoskopski morate da skinete dio kosti kao i kod klasične. Eventualno možemo reći da je endoskopska operacija malo manje traumatična za te paravertebralne mišiće – objasnio je dr Simić.
Naravno da postoji i određena skepsa kod pacijenata u slučaju potencijalnih rizika usljed ili nakon operacije koji prema dr Simiću mogu varirati od oštećenja duralne vreće, preko infekcije, pa sve do oštećenja nerva. No, kako on navodi u praksi su zaista rijetki ovi slučajevi.
Kako savjetuje neuohirurg Simić, važno je naglasiti preventivne mjere, uključujući održavanje zdrave tjelesne težine, redovno vježbanje s naglaskom na jačanje mišića leđa i održavanje pravilnog držanja tijela.
Diskus hernija može predstavljati izazov za mlađu generaciju, ali pravovremeno prepoznavanje simptoma i pridržavanje zdravog načina života ključni su koraci ka očuvanju zdravlja kičme i prevenciji ozbiljnih komplikacija.
BONUS VIDEO:
aloonline.ba