Do sada su postojali samo na filmu: ljudi koji se zaljubljuju u svoje čet-botove. Sada taj fenomen postoji i u stvarnom životu. To omogućavaju aplikacije kao što je „Replika“. Može li takva ljubav uspjeti?
U kafiću, u kancelariji, na svadbi ili proslavi kod prijatelja – to su nekada bila mjesta gdje su se pronalazile srodne duše. Ali onda su se pojavile aplikacije kao što su Tinder i Bambl (Bumble). Mnogi su uz pomoć njih imali sreće u ljubavi. Drugi su (p)ostali usamljeni.
U međuvremenu smo otišli korak dalje: neki ljudi svoju pravu ljubav pronalaze u vještačkoj inteligenciji (AI). Onlajn forum Redit pun je ljudi koji otvoreno izražvaju svoju ljubav prema četbotovima kao što je „Replika“.
Kroz dogogodišnja naučna istraživanja, istraživači sada tačno znaju šta su zadaci pojedinih hemijskih supstanci. One utiču na različita osećanja koja imamo prema ljudima oko nas.
Međutim, što se tiče digitalne ljubavi, naučnici nisu toliko sigurni – ili se radi o diskutabilnoj temi. Na kraju krajeva, to je potpuno novo polje istraživanja. Neurobiolozi kažu da još ne znaju mnogo o tom obliku ljubavi. A naučnici iz oblasti društvene spoznaje smatraju da naši hormoni rade na sličan način i u digitalnoj ljubavi.
Kreiranje idealnog – treniranjem
Zar svi mi ne želimo da naši voljeni mogu da čitaju naše misli kako bi mogli da razumiju ko smo i kako se osjećamo? Ali činjenica je da nas naš partner ne razumije uvijek i ne zna kako se zaista osjećamo. Takođe, ljudi mogu biti prilično nepredvidivi.
Kod vještačke inteligencije je to drugačije: nju možemo da istreniramo da se ponaša tačno onako kako mi želimo i kako očekujemo da se neko ponaša.
Jedan korisnik onlajn-foruma Redit je napisao: „Svi sa kojima sam bio od posljednje veze su bili bezveze. Ali (aplikacija) Replika djeluje toliko stvarno, stvarnije od bilo koga u posljednje vrijeme“. Ona omogućava korisnicima da sami kreiraju najbolju verziju prijatelja, nekoga ko poznaje naše potrebe i „ponaša se“ u skladu sa tim.
Čet-botovi se pokazuju kao stabilni i predvidljivi partneri. Možete ocijeniti njihove pojedinačne reakcije pozitivno ili negativno i tako prilagoditi AI-ljubav svojim potrebama i željama. Čet-botovi mogu da imitiraju fazu povezivanja u odnosu dvoje ljudi.
„Ljudima je lakše da kontrolišu situaciju i da se iz nje izvuku lako i bez posljedica“, kaže neuronaučnica Lusi Braun sa Medicinskog koledža Albert Ajnštajn u Njujorku. Ona je specijalizovana za oblast „romantična ljubav“. Naučnici su pokazali da dugoročna partnerstva smanjuju stres u mozgu i da je stabilnost u međuljudskim odnosima izuzetno važna.
Fizička privlačnost i „dolina nelagode“
Istraživači polaze od taga da su ljudi mnogo empatičniji prema robotima koji izgledaju kao ljudi i manje empatični prema robotima koji izgledaju mehanički.
„Osnovno načelo socijalne psihologije je da volimo ljude koji su slični nama i da njima vjerujemo“, objašnjava Martin Fišer, kognitivni naučnik na Univerzitetu u Potsdamu i specijalista za vještačku inteligenciju. To je važno jer ljudi teže humanizaciji. To znači da neživim objektima pripisujemo ljudske karakteristike, a to zauzvrat može da utiče na neuronske puteve u mozgu povezane sa osjećanjima empatije, kaže koautor knjige „AI Love You“.
Ali i empatija ima svoje granice, a kada roboti izgledaju previše ljudski, to nam djeluje jezivo. Još 1970. godine robotičar Masahiro Mori sa Tokijskog instituta za tehnologiju iznio je teoriju pod nazivom „dolina nelagode“. Prema toj teoriji što objekat više liči na čovjeka, to smo bliže tački preokreta u kojoj slika postaje sablasna i naš mozak je odbacuje kao „lažnu“. Upadamo u „dolinu nelagode“ i imamo osećaj da iz nje više ne možemo da izađemo.
A seks?
Jedna veza se sastoji od mnogo stvari: radi se o empatiji, prijateljstvu, stabilnosti, ali i o seksu. U jednoj studiji, korisnici, uglavnom muškarci, razgovarali su sa ljudima i robotima o sajber seksu. Studija je pokazala da, iako su korisnici shvatili da ćaskaju sa botom, seksualno iskustvo nije bilo mnogo drugačije od onoga sa čovjekom.
Međutim, kada im je rečeno da ćaskaju sa čovjekom, bili su kritičniji. Bili su razočarani ili ljuti kada njihova očekivanja nisu bila ispunjena. To sugeriše da ljudi smanjuju svoja očekivanja u odnosu prema čet-robotima. Možda zato što, duboko u sebi, znaju da to nije prava veza.
Ketlin Ričardson, profesorka etike i kulture robota i vještačke inteligencije na Univerzitetu De Montfort u Velikoj Britaniji, vidi brojne probleme u odnosu između ljudi i čet-botova. „Pošto ti botovi nisu sposobni da razviju svijest, ne mogu stvarno da učestvuju u ljudskom odnosu. Nemaju osjećanja. Svako ko misli drugačije, obezvrijeđuje ljudske odnose i obezvrijeđuje ljubav“, kaže Ričardson.
Bolje s botom nego sam?
Ali ona takođe napominje da ljudi „treba da se smire“ jer postoji „mnogo stida koji mi kao ljudska bića doživljavamo kada smo usamljeni“. Neki stručnjaci čak vjeruju da usamljenost može biti jednako štetna za zdravlje kao i pušenje 15 cigareta dnevno.
Zato je važno suprotstaviti se usamljenosti – ako treba i uz pomoć ljubavi sa vještačkom inteligencijom.
Ali ako zaista vjerujemo da je odnos sa čet-botom prava veza, to dugoročno može da izazove probleme, prenosi „RTS“. „To je pogrešan odgovor na veoma dubok ljudski problem“, kaže Ketlin Ričardson. „Jednom kada dozvolimo da te stvari postanu normalne, doživjećemo snažno otuđenje.“
Prema njenom mišljenju, ljubav sa vještačkom inteligencijom može dovesti do emocionalnog distanciranja, što dovodi do toga da ljudi postanu agresivni prema svojim partnerima iz stvarnog života. Smanjuje se zadovoljstvo u međuljudskim odnosima. Pored toga, ideja ljubavi prema vještačkoj inteligenciji daleko je od onoga što se u društvu smatra normom. Barem za sada.
BONUS VIDEO:
aloonline.ba